ČEŽNJA
slika: digital art
Pitaš me,
je li me strah smrti?!
I ja bih odgovorio, da jeste
kad sam bio kao dijete,
mislio sam kao dijete,
radio sam kao dijete,
i nečeg me nije bilo strah,
a sad, kada sam već mnogo zreliji
u me kao da se uvukao trunak smetnji,
da već sumnjam kako sam hrabar muž,
jer volim zalazak Sunca
pa Mjesec i njegovu crvenu koronu,
volim mirtu kada je pčele sišu,
volim svoje drugove kada dišu
i još jako mnogo stvari,
koje strah nikako da svali,
a ponajviše, draga, tebe
od koje me najviše zebe,
jer ja volim nanovo
i moja ljubav je
kao pruge afričke zebre,
da jedna bijaše tamna,
a druga svijetla
baš kao tvoja sjena
kojoj vatra iz mojih očnih zjena
više ne smeta.
