U ŠTO SAM SE ZAGLEDAO?
slika: digital artist
Ovo je jedna pjesma, nastala i potaknuta susretom sa Sonjom, koji bijaše neobičan. Ja sam tu neobično lijepu Britanku sreo na autobusnoj stanici i mi smo se pogledavali mjerkajući se uzajamno i to bijase jako signifikantno pogledavanje, a onda dva dana kasnije, ona me pronađe u gradu u jednom dućanu i zapita: "Hoćeš li da se vidimo?"
Ja sam se tog susreta toliko uplašio, da sam ostao nijem neko duže vrijeme i ništa ne odgovorih, zato ona ode.
Tri godine kasnije sam pronašao tu ženu kao draguljara jedne zlatarnice u Adelaide i tada sam je zapitao: "Jesam li ja vas sreo na Norh Teraceu prije tri godine, ja sam bio sa ovim lancem?!!"
Ona bijaše silno iznenađena i odgovori: "To nisam bila ja", jer bijaše udata i sa obitelji. Od tada ponekad navratim u tu zlatarnicu.
Ušao sam u njen dućan
koji mi nije bio nepoznat,
jer ja imam navadu krasnu,
da svako malo susretnem
djevu bajnu
pa sam zagledati je stao
ne bh li neopazice ugledao
tako milo lice
pa zagledah prvo struk,
jer ona mi bijaše već prilično poznata
kao kakva crvena ciklama
u vazi na prozoru
što je sama po uzoru
na ovoga pjesnika mala
i mjerih struk od peta visokih
do grudi u mekoti
pa onda još jednom lice milo
i repić kose kao zvono tiho
pa se stadoh smijati,
jer doista bijaše to djeva bajna
što se grozi grada
kojeg prije tri godine
jedan mladić začara,
ali i ona čara
kao vještica od megdana,
da je svaka njena para
za mladića krasna,
a onda se okrenuh nespretno na stranu
pa pokazah lanac
kojim okovan je bio moj vranac
štp bi djevu bajnu
odnio u dvorac njen,
da ona gledajući lanac
u nesvijest ne padne,
jer taj pjesnik
je stari znanac...
