SAMOĆA

28.05.2019.



slika: digital art

I kada zora smijeni duboku noć
i kada se začuje prvi pijev ptica,
moja duša poljem cvjetnim luta
ne bi li pronašla svoga druga, mila,
jer sam sam...

I kada se u podne Sunce u zenit digne
i kada nad Gradom polegne omara,
moja duša brijezima vrluda
ne bi li pronašla svoga druga draga,
jer sam sâm...

I kada suton nad Gradom padne
kao sječivo oštro pod rukom krvnika,
moja duša ostaje pusta,
jer je nehotice poželjela svoga druga
kao što mati čedo svoje zaziva i draga.

I kada smrtni časak dođe
i kada sjajne zvijezde prekriju nebo tamno,
ja se sjetim tvoje ljubavi plam
što se tiho kradom u moju postelju ušulja
i onda vidim lice tvoje nježno
veliku silu bujnih grudi
i kosu koja miriše kao zumbul plav
pa moja duša tada tiho usne
sa mišlju kako su i zvijezde nebeske
konačne i usamljene kao ja...


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=63760

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.