NEBO MAKOVIMA OBASUTO

15.01.2018.


Image and video hosting by TinyPic

Htio bih još jednom,
da vidim lice tvoje
samo ja, luče moje,
daj da zavirim
ispod čaše crna vina
nije li ispod nje
mjera moga truda i možda
kakav zlatni dukat?

Htio bih još jednom,
da te ljubim
samo ja, luče moje,
progledao sam dolje
u morske dubine
i vidjeh noćni val na zemlji
ostasmo krvavim pijanstvom zaliveni.

Htio bih još jednom
biti ugodan,
jer ljubim te
kao medaljon sa bojišta
s onih mojih besprijekornih maršruta
gdje je ostatak noći
probdjeven u krvavoj agoniji.

Što je to tako daleko,
što je to tako usamljeno,
tako drugo, tako divno
i tako jednostavno
što me ljubi neprimjetno
i stihove sklada
o neproživljenoj ljepoti?

Htio bih još jednom
dušu liječit’,
jer samo je, luče moje,
duša neutješnoj ptici
što za ljubav svijeta
osta' polomljenih krila,
da nije moga sjećanja
o, boli, bez vremena.





http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic35.php


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=72365

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.